Životopis

Rođen je 1946. godine u Beogradu, gdje mu je otac bio na službi. Dvije godine kasnije, nakon uhićenja roditelja, sele ga k teti u Zagreb, u kojem i danas živi i radi. Te iste godine komunisti su mu ubili oca, poznatoga hrvatskog domoljuba i jednoga od prvaka tadašnje komunističke partije. Način i mjesto ubojstva komunisti nisu nikada odali obitelji. Istovremeno uhitili su mu i majku, koja nije htjela lažno svjedočiti protiv svoga muža te je osuđena na dvanaest godina robije, od čega tri godine samice.

Glasajte za Andriju Hebranga slanjem SMS poruke sadržaja
TXT IZBORI ANDRIJA
na broj 66354.

Bez oca i majke od svoje druge godine života, proživljava teško i siromašno djetinjstvo. Preživljava zahvaljujući očevoj sestri, koja ga je odgojila. Uči i studira radeći od najranije mladosti. Za životni poziv odabire medicinu, jer ona spaja njegovo čovjekoljublje i mogućnost profesionalnoga napredovanja bez članstva u tadašnjoj partiji.

Supruga Danijela je doktorica biokemijskih znanosti. Djeca: Ivana (profesorica bibliotekarstva), Darko (magistar ekonomskih znanosti) i Vanda (Koledž za menadžment i Viša upravna škola). Vjernik je rimokatoličke ispovijesti.

Stručna i znanstvena karijera

Diplomirao je na Medicinskome fakultetu u Zagrebu 1971. godine, završio poslijediplomski studij eksperimentalne medicine i magistrirao na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je na Medicinskome fakultetu u Zagrebu 1980. godine. Položio je specijalistički ispit iz medicinske radiologije i opće kliničke onkologije, a postigao je i subspecijalistički stručni stupanj iz intervencijske radiologije. Redoviti je sveučilišni profesor od 1988. godine. Trenutno je predstojnik Kliničkoga zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničke bolnice "Merkur" u Zagrebu i redoviti sveučilišni profesor na Katedri za radiologiju i opću kliničku onkologiju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, gdje redovito predaje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.
 

Objavio je 140 stručnih i znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu te održao više od 100 predavanja na domaćim i 24 predavanja na inozemnim kongresima, u dvadeset zemalja na svih pet kontinenata. Organizator je sastanaka Alpe – Adria, predsjedatelj brojnih stručnih kongresa te predsjedavajući susreta ministara zdravstva 50 zemalja 1996. godine. Objavio je šest stručnih knjiga i velik broj nastavnih tekstova. Bio je pozvani gost profesor u Njemačkoj i SAD-u te specijalni savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije za Jugoistočnu Aziju. Svih dvadeset godina bavljenja politikom istodobno obnaša svoje dužnosti u bolnici i na fakultetu bez naknade.

Politička karijera

Bez prekida član je HDZ-a od 1990. godine do danas. U stranci obnaša brojne dužnosti, a izabran je za potpredsjednika stranke 1996., 2002. i 2009. godine. U prvoj Vladi Republike Hrvatske bio je ministar zdravstva. U Domovinskome ratu obnaša dužnosti ratnoga ministra zdravstva i člana Kriznoga stožera za obranu Republike Hrvatske. Krajem 1991. godine Vladin je izaslanik za Slavoniju. Vladin je pregovarač s JNA za pitanja zdravstva i za zarobljenike. Pregovarač je prilikom reintegracije Podunavlja 1996. g. za socijalne sektore zdravstva i mirovina. Ministar je obrane 1998. godine, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo 2003. - 2004. godine te ponovno ministar zdravstva u tom razdoblju. Godine 1998. zbog neslaganja s načinom financijskoga poslovanja u MORH-u dao je ostavku na mjesto ministra obrane RH, potpredsjednika HDZ-a i na mjesto saborskoga zastupnika. Ponovno se vraća u politiku 2000. godine i pridružuje dr. Ivi Sanaderu.

Zastupnik je u Hrvatskome saboru u mandatima 1992., 1995., 2003. i 2008. godine. Trenutno obnaša dužnost predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a i predsjednika Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Hrvatskoga sabora.

Domovinski rat

Dragovoljac je Domovinskoga rata od prvoga dana agresije na Republiku Hrvatsku, ratni ministar zdravstva i član Kriznoga stožera za obranu Republike Hrvatske te osnivač i predsjednik Kriznoga stožera saniteta od prosinca 1990. godine do reintegracije Podunavlja 15. siječnja 1998. godine. Organizator je ratnih bolnica, ratnih mobilnih liječničkih timova, cjelokupnoga ratnog saniteta koji je zbrinuo 35.000 teških i 15.000 lakših ranjenika, kao i sanitetskoga zbrinjavanja 800.000 izbjeglica i prognanika. Boravio je na svim bojišnicama i neposredno sudjelovao u planiranju i izvođenju mjera sanitetske taktike. Kroz krizni stožer saniteta nabavljene su ogromne donacije lijekova. Organizirao je brojne razmjene zarobljenika. Zapovjednik je i organizator konvoja kojim su iz Vukovara spašena 104 ranjenika. Cijeli zdravstveni sustav funkcionirao je tijekom čitavoga rata bez zastoja. Rezultati ratnoga saniteta su objavljeni u brojnim inozemnim časopisima i vrednovani od međunarodnih stručnjaka najvišim ocjenama.

Na temelju potpisanoga međunarodnog humanitarnog sporazuma sudjelovao je u organizaciji ratnoga saniteta Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Boravio je i sudjelovao u organizaciji saniteta u obrambenim akcijama u Hercegovini, Posavini, ulazio je u Novu Bilu u srednjoj Bosni koja je bila u totalnom okruženju. Organizirao je izvlačenje i liječenje ranjenika bez obzira na njihovu narodnost i vjersku pripadnost.

Predsjednik je Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskoga rata, član utemeljitelj Udruge Macelj, počasni član Udruge političkih zatvorenika. Nositelj je 8 odličja (Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red hrvatskog pletera, Medalja Ljeto 91., Medalja Bljesak, Medalja Oluja, Spomenica domovinske zahvalnosti i Medalja za posebne pothvate). Pričuvni je general Hrvatske vojske.

Izvor: hebrang.com