Radnici zaposleni kod poslodavca, koji zapošljava najmanje 20 radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Članak 139.
Radnici zaposleni kod poslodavca, koji zapošljava najmanje 20 radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
Članak 140.
(1) Radnici imaju pravo izabrati na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem tekstu: radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.
(2) Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje 10 posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca.
Članak 141.
(1) Broj članova radničkog vijeća utvrđuje se prema broju radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca i to kako slijedi:
– do 75 radnika 1 predstavnik,
– od 76 do 250 radnika 3 predstavnika,
– od 251 do 500 radnika 5 predstavnika,
– od 501 do 750 radnika 7 predstavnika,
– od 751 do 1000 radnika 9 predstavnika.
(2) Za svakih sljedećih započetih tisuću radnika, povećava se broj članova radničkoga vijeća za dva.
(3) Pri izboru članova radničkog vijeća potrebno je voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih organizacijskih jedinica i skupina zaposlenih (po spolu, dobi, stručnoj spremi, poslovima na kojima rade i slično).
Članak 142.
(1) Ako je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih jedinica, može se organizirati više radničkih vijeća koja omogućuju odgovarajuće sudjelovanje radnika u odlučivanju.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizira se Glavno radničko vijeće sastavljeno od predstavnika radničkih vijeća organizacijskih jedinica.
(3) Sporazumom između poslodavca i radničkih vijeća uređuje se sastav, ovlaštenja i druga pitanja važna za rad Glavnog radničkog vijeća.
Članak 143.
(1) Radničko vijeće se bira na izborno razdoblje od tri godine.
(2) Izbori se redovito održavaju u ožujku.
Članak 144.
(1) Pravo da biraju i da budu birani imaju svi radnici zaposleni kod određenoga poslodavca.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nemaju članovi upravnih i nadzornih tijela i članovi njihovih porodica te radnici ovlašteni da zastupaju poslodavca u odnosu na treće osobe ili u odnosu na kod njega zaposlene radnike.
(3) Odbredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na predstavnike radnika u nadzornim, odnosno drugim odgovarajućim tijelima.
(4) Izborni odbor utvrđuje listu radnika koji imaju biračko pravo.
Članak 145.
(1) Liste kandidata za izbor predstavnika radnika mogu predložiti sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca ili skupina radnika koju podržava najmanje 10 posto radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
(2) Ako se bira jedan predstavnik, mora se predložiti i najmanje jedan zamjenik, a ako se bira tri ili više predstavnika, mora se predložiti i najmanje tri zamjenika, da bi radničko vijeće, ako bi nekom od izabranih kandidata prestao mandat, uvijek bilo u punom broju.
(3) Svaka lista kandidata mora imati onoliki broj kandidata koliko se bira.
Članak 146.
(1) Za provođenje izbora utemeljuje se izborni odbor.
(2) Izborni odbor ima najmanje tri člana.
(3) Izborni odbor ima neparni broj članova.
(4) U izborni odbor svaki sindikat i svaka skupina radnika koja je podnijela kandidatsku listu daje jednoga svojeg predstavnika.
(5) Član izbornog odbora ne može biti radnik koji je kandidat za člana radničkog vijeća.
(6) Radničko vijeće imenuje izborni odbor prilikom raspisivanja izbora, a najkasnije pet tjedana prije isteka mandata radničkog vijeća.
(7) Ako kod poslodavca nema radničkog vijeća, izborni odbor imenuje se na skupu radnika.
Članak 147.
(1) Izborni odbor provodi i nadzire glasovanje.
(2) Izborni se odbor brine o zakonitosti izbora i objavljuje rezultate izbora, a prije objave rezultata izbor može odlučiti da se zbog utvrđenih nepravilnosti dio ili cijeli izborni postupak ponovi.
(3) O radu izbornog odbora vodi se zapisnik koji se javno objavljuje nakon provedenih izbora.
(4) Izborni odbor odlučuje običnom većinom.
Članak 148.
(1) Izbori za radničko vijeće, kandidacijski i izborni postupak moraju biti otvoreni, slobodni i pošteni, bez ometanja i pritisaka te provedeni na način koji osigurava rezultate izbora sukladno stvarnoj i slobodno iskazanoj volji radnika.
(2) Postupanje protivno stavku 1. ovoga članka može imati za posljedicu ništavost izbora.
(3) Izbori su valjani ako je glasovala najmanje jedna trećina radnika s pravom glasa.
(4) Troškove provođenja izbora snosi poslodavac.
(5) Ministar nadležan za rad pravilnikom će pobliže urediti postupak izbora radničkih vijeća.
Članak 149.
(1) Ako se bira jedan predstavnik, izabran je onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova radnika koji su glasovali.
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka dva ili više kandidata dobiju isti broj glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca.
(3) U slučaju da se bira tri ili više predstavnika, broj predstavnika koji je izabran sa svake liste utvrđuje se na sljedeći način:
Ukupan broj glasova koje je dobila svaka lista (biračka masa liste) dijeli se s brojevima od 1 do, zaključno, broja predstavnika koji se bira. Svi tako dobiveni rezultati redaju se od najvećeg do najmanjeg, a rezultat koji po redu odgovara broju predstavnika koji se bira, je zajednički djelitelj. Svaka lista dobit će onoliko mjesta koliko puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa liste) sadrži cijeli broj zajedničkog djelitelja. Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više lista dobila koje mjesto, ono će pripasti onoj listi koja je dobila više glasova.
(4) Lista koja na izborima dobije manje od pet posto glasova radnika koji su glasovali, ne sudjeluje u diobi predstavničkih mjesta.
(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sa svake liste izabrani su kandidati od rednoga broja 1. pa do rednoga broja koliko je određena lista dobila mjesta.
(6) Zamjenici predstavnika sa svake liste su kandidati koji nisu izabrani, po redu od prvoga neizabranoga, pa najviše do broja koliko je određena lista dobila predstavničkih mjesta, a nakon što se iscrpi lista kandidata, zamjenici su osobe s liste zamjenika kandidata.
(7) Podatke o provedenim izborima izborni odbor dostavlja poslodavcu i sindikatima koji su podnijeli listu kandidata.
Članak 150.
(1) Radničko vijeće štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika.
(2) Radničko vijeće pazi na poštivanje ovoga Zakona, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa koji su doneseni u korist radnika.
(3) Radničko vijeće pazi da li poslodavac uredno i točno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.
(4) Radničko vijeće ne smije sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju štrajka, isključenja s rada ili druge industrijske akcije, niti se smije na bilo koji način miješati u kolektivni radni spor koji može dovesti do takve akcije.
Članak 151.
(1) Poslodavac je dužan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o:
– stanju i rezultatima poslovanja,
– razvojnim planovima i njihovom utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika,
– kretanju i promjenama u plaćama,
– obimu i razlozima uvođenja prekovremenog rada,
– broju radnika koji su kod njega zaposleni na određeno vrijeme i broju radnika koji su zaposleni na temelju ugovora o radu na izdvojenim mjestima rada, te razlozima za njihovo zapošljavanje,
– zaštiti i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada,
– drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika.
(2) O pitanjima iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti radničko vijeće pravodobno, istinito i cjelovito.
Članak 152.
(1) Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.
(2) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:
– donošenju pravilnika o radu,
– planu zapošljavanja, premještaju i otkazu,
– očekivanim pravnim, gospodarskim i socijalnim posljedicama koje za radnike mogu proizaći u slučajevima iz članka 136. ovoga Zakona,
– mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu,
– uvođenju nove tehnologije te promjene u organizaciji i načinu rada,
– planu godišnjih odmora,
– rasporedu radnog vremena,
– noćnom radu,
– nadoknadama za izume i tehničko unaprjeđenje,
– donošenju programa zbrinjavanja viška radnika te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju.
(3) Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da daje primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.
(4) Ako sporazumom poslodavca sa zaposleničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku tri dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu.
(5) Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 4. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.
(6) Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom.
(7) Radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.
(8) Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i zatraži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od obavijesti o podnijetoj tužbi i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.
(9) Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno na odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće.
(10) Ako poslodavac izvanredno otkazuje radni odnos zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.
(11) Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem ništava je.
Članak 153.
(1) Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o:
– otkazu članu radničkog vijeća,
– otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nisu izabrani te članu izbornog odbora za razdoblje od tri mjeseca nakon ustanovljenja izbornih rezultata,
– otkazu radniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od invalidnosti,
– otkazu radniku starijem od šezdeset godina (muškarac), odnosno pedeset pet godina života (žena),
– otkazu predstavniku radnika u nadzornom odboru,
– uvrštavanje osoba iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona u program zbrinjavanja viška radnika,
– prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku,
– imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca.
(3) Ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.
(4) O tužbi poslodavca u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, sud prvog stupnja je dužan odlučiti u roku od 30 dana od dana podnošenja tužbe.
(5) Sporazumom poslodavca sa radničkim vijećem mogu se utvrditi i druga pitanja u kojima poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.
Članak 154.
Radničko vijeće je obvezno redovito obavješćivati radnike i sindikat o svome radu te primati njihove poticaje i prijedloge.
Članak 155.
(1) Radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca.
(2) Član radničkog vijeća može nesmetano nastaviti rad u sindikatu.
(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom.
(4) Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, a sindikati se ne sporazumiju o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, spor će se riješiti odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o izborima za radničko vijeće.
Članak 156.
(1) Ako radničko vijeće ima tri ili više člana, ono radi na sjednicama.
(2) Radničko vijeće donosi poslovnik o svojem radu.
(3) Sjednicama radničkog vijeća mogu biti nazočni predstavnici sindikata koji imaju članove zaposlene kod poslodavca, bez prava sudjelovanja u odlučivanju.
(4) Radničko vijeće može zatražiti mišljenje stručnjaka o pitanjima iz svojeg djelokruga.
(5) Troškovi stručnog savjetovanja iz stavka 4. ovoga članka terete poslodavca, u skladu sa sporazumom sklopljenim između poslodavaca i radničkog vijeća.
Članak 157.
(1) S ciljem sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju trgovačkog društva, odnosno ustanove, odnosno drugog oblika organiziranja poslodavca, te o radu radničkog vijeća, moraju se dva puta godišnje, u podjednakim vremenskim razmacima, održati skupovi radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
(2) Ako veličina trgovačkog društva, ustanove, odnosno drugog oblika organiziranja poslodavca ili druge posebnosti to zahtijevaju, skupovi iz stavka 1. ovoga članka mogu se održati po odjelima ili drugim organizacijskim jedinicama.
(3) Skup radnika iz stavka 1. ovoga članka saziva radničko vijeće, uz prethodno savjetovanje s poslodavcem, vodeći pri tome računa da se odabirom vremena i mjesta održavanja skupa radnika ne šteti djelotvornosti poslovanja poslodavca.
(4) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, skup radnika iz stavka 1. ovoga članka dužan je sazvati poslodavac.
(5) Ne dirajući u pravo radničkog vijeća da saziva skup radnika iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može ako ocijeni da je to potrebno, sazvati skup radnika vodeći pri tome računa da se time ne ograniče ovlasti radničkog vijeća utvrđene ovim Zakonom.
(6) O sazivanju skupa iz stavka 5. ovoga članka poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem.
Članak 158.
(1) Radničko vijeće može tužiti ili biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih ovim ili drugim zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom.
(2) Radničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu.
(3) Radničko vijeće, a niti njegovi članovi, ne odgovaraju građansko-pravno za odluke koje ono donosi.
Članak 159.
(1) Radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme.
(2) Za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.
(3) Članovi radničkog vijeća mogu jedan drugome ustupati radne sate iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Ako broj raspoloživih radnih sati to dozvoljava, poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu se obavljati u punom radnom vremenu.
(5) Poslodavac mora radničkom vijeću osigurati potreban prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad.
(6) Poslodavac mora članovima radničkog vijeća omogućiti osposobljavanje za rad u radničkom vijeću.
(7) Na teret poslodavca padaju i drugi troškovi koji prema ovom Zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru nastanu djelatnošću radničkog vijeća.
(8) Predsjednik ili član radničkog vijeća koji je poslove za radničko vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih poslova raspoređuje se na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, rasporedit će se na druge odgovarajuće poslove.
(9) Sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća pobliže se uređuju uvjeti za rad radničkog vijeća.
Članak 160.
Poslodavac ne smije članove radničkog vijeća povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj od drugih radnika.
Članak 161.
U svojoj djelatnosti radničko vijeće ne smije ni pojedinačnoga radnika niti određenu skupinu radnika povlašćivati, a niti stavljati u nepovoljniji položaj od drugih radnika.
Članak 162.
(1) Član radničkog vijeća dužan je čuvati poslovnu tajnu koju je saznao u obavljanju ovlaštenja danih mu ovim Zakonom.
(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka postoji i nakon isteka izbornoga razdoblja.
Članak 163.
(1) Radničko vijeće može s poslodavcem sklopiti pisani sporazum koji može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa.
(2) Sporazum iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se neposredno i obvezno na sve radnike zaposlene kod poslodavca koji je sklopio sporazum.
(3) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se urediti pitanja plaća, trajanja radnoga vremena te druga pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorima, osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ovlaste stranke toga sporazuma.
Članak 164.
(1) Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može se povećati broj članova radničkog vijeća preko broja određenog ovim Zakonom, a može se povećati i opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće.
(2) Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem ili kolektivnim ugovorom mogu se proširiti ovlaštenja radničkog vijeća.
Članak 165.
(1) Radničko vijeće, izborni odbor, poslodavac, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca ili kandidat može od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teškog kršenja odredaba ovoga Zakona o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore.
(2) Ako radničko vijeće ili neki njegov član teško krši obveze dane mu ovim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca, mogu zatražiti od nadležnog suda da raspusti radničko vijeće ili da isključi određenoga člana, a isto može zatražiti i najmanje 25% zaposlenih ili poslodavac.
(3) Sudska nadležnost i rokovi za donošenje odluke o poništenju izbora, raspuštanju radničkog vijeća i isključenju njegova člana utvrđuje se odgovarajućom primjenom odredbi članka 227. ovoga Zakona.
Članak 166.
(1) U trgovačkom društvu u kojem je zaposleno više od 200 radnika, kao i u trgovačkom društvu koje je preko 25% u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te u javnim ustanovama, neovisno o broju zaposlenih radnika u tom društvu, odnosno ustanovi jedan član nadzornog odbora, odnosno drugog odgovarajućeg tijela, mora biti predstavnik radnika.
(2) Predstavnika radnika u nadzorni odbor imenuje i opoziva radničko vijeće.
(3) Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u nadzorni odbor imenuju i opozivaju radnici neposrednim i tajnim glasovanjem, na način propisan ovim Zakonom za izbor radničkog vijeća koje ima samo jednog člana.
(4) Član nadzornog odbora imenovan na način propisan stavkom 2. i 3. ovoga članka ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi nadzornog odbora.